Sačuvajte osmeh jer on je najveće blago i ako ga imate dokaz je da imate sve

Biotrend Donato sam osnovala 03. jula 1990. godine. Pre toga vodila sam službu za smeštaj i ishranu radnika u jednoj od najvećih građevinskih kompanija na prostorima bivše Jugoslavije. Obzirom da su poslovi te kompanije obavljani na više velikih gradilišta u isto vreme sa ogromnom frekvencijom radnika bilo je potrebno puno umeća i znanja da se organizuje besprekorno funkcionisanje ove službe.

Krajem 80-tih u našem okruženju polako je počeo da se urušava sistem vrednosti. Velika građevinska firma je zapala u dugovanja. Zahtevi profesionalnog vođenja službe ne  dozvoljavaju kompromise i ja napuštam posao. Sa sobom nosim ogromno iskustvo, sigurnost u svoje sposobnosti, dobar lični ugled u poslovnim krugovima i saznanje o nekim deficitarnim proizvodima na tržištu.

Ono što je falilo su bila velika ugostiteljska pakovanja sušenog začina, sušeno povrće i slični proizvodi. Sa tom idejom je nastalo preduzeće Biotrend. U staroj porodičnoj kući u Čortanovcima sagrađen je mali pogon. Kupljena je manja sušara i prateća oprema za tretiranje povrća i posao je polako krenuo. Zahvaljujući svojim poslovnim kontaktima i ponudi proizvoda, odmah sam ušla u velike trgovinske lance u Vojvodini.

Tih godina se desio raspad države. Našoj zemlji su uvedene sankcije i postajemo zatvoreno tržište. Tadašnja Republika Slovenija, koja je bila poznata po brojnim prehrambenim proizvodima prestala je da bude prisutna na našem tržištu. Jedan od njihovih proizvoda je bio kečap. Naravno da je to bio dobar izazov za Biotrend. Suprug Darko,dipl.ing tehnologije napušta posao, priključuje se porodičnom biznisu i prvi u Srbiji pokrećemo proizvodnju kečapa u Biotrendu.

Veliki problem su nam bile boce koje niko nije proizvodio. U nemogućnosti da finansiramo alate i velike serije ambalaže, obratili smo se velikom proizvođaču koji je proizvodio boce za motorno ulje da nam isti oblik uradi u crvenoj boji i to je uspelo. Dizajn za etiketu urađen je u porodučnom krugu ali od srane sestre koja je po struci dizajner.

PRVI SRPSKI KEČAP 1990.g

Opremu smo prilagodili novom zadatku. Probna proizvodnja je bila namenjena istraživanju tržišta putem ankete. Znali smo da su najveći potrošači deca. U tu svrhu smo iskoristili dvojicu od svoja tri sina (najmlađi je bio još mali). Deca su nosila u školu uzorke i zapisivali sugestije i primedbe svojih vršnjaka. To smo posle analizirali i korigovali po malo ukus sve dok nismo postigli dobru usaglašenost mišljenja naših ispitanika. Krenuli smo punim kapacitetom koji je bio 2 tone kečapa dnevno.

Taj period karakteriše velika tražnja za našim proizvodom, velika satisvakcija nas kao poslodavaca i ranika sa kojima smo delili plodove uspeha. Nestabilne ekonomske uslove u vidu velike inflacije, promenljivog tržišta nabavke i prodaje, uspešno smo savlađivali zahvaljujuči svojoj elastičnosti kao malo preduzeće.  

Na tržištu se pojavljuju i drugi proizvođači kečapa i mi širimo proizvodnju na majonez i senf. Ti proizvodi su dobro prihvaćeni od strane kupaca. Kao izlagači na međunarodnom sajmu u Novom Sadu dobijamo nagrade i priznanja za kvalitet. Kupci su nam bili značajne veleprodaje u Srbiji i Crnoj Gori.  Ugled kompanije raste, prodaja ide uzlaznom linijom. Tada se dešava tranzicija. Nešto novo, nama nepoznato.

Tržište se polako otvara i stvaraju se novi uslovi za napredak. Po zdravoj ekonomskoj logici Biotrend je trebao da preraste iz malog u veliko preduzeće, da nastavi da razvija svoje proizvode radeći na jačanju njihovog identiteta u vidu stvaranja brenda.

Prilikom posete sajma hrane u Budimpešti, u društvu uglednih privrednika, malo smo se zadržali na sajmu . Više nas je interesovalo stanje u marketima u Mađarskoj, obzirom da su oni pre nas ušli u tranziciju. Tada smo videli da na policama nije bilo mađarskog kečapa i majoneza. Tu su bili prisutni poznati svetski brendovi ali postoji jedan proizvod koji se uvek održao na policama a to je “Ereš Pišta” njihov tradicionalan ljuti umak.

Shvatili smo da dalji razvoj u industrtijalizaciju gubi bitku dolaskom jakih kompanija na naše tržište. Shvatili smo da moramo pronaći svoj originalan proizvod ili više njih i uporno raditi na jačanju Brenda tog proizvoda. Shvatili smo da živeći i radeći u permanentno nestabilnim ekonomskim uslovima možemo opstati smo kao malo preduzeće. Velika elastičnost i mogućnost prilagođavanja provela nas je kroz mnoge krizne situacije u proteklim godinama. Iz tih situacija smo uvek izlazili jači i sa novim poslovnim uspesima.

Razvili smo nove proizvode koji se u velikoj meri oslanjaju na našu tadiciju i ustaljene i očekivane ukuse ali prateći trendove u ishrani oni su rađeni u formi umaka. Tu prvenstveno mislim na umake od povrća pod nazivom Ajvi i Ljutko. Majonezni sosevi su Tartar i Urnebes.Urnebes je jedinstven po tome što je on u potpunosti biljnog porekla i veoma mu je dobra primena u ugostiteljstvu. Takođe proizvodimo gotove salate Rusku, Francusku i Pileću.

Sirovine za svoje proizvode otkupljujemo od poljoprivrednih proizvođača od kojih neki namenski seju za naše potrebe i apsolutno su pod kontrolisanim uslovima, tako da možemo reći da je naša proizvodnja praćena od semena do trpeze.

Mnogobrojne medalje i priznanja za kvalitet krase naše kancelarije ali najveća priznanja stižu od naših kupaca i njihovog poverenja u naše proizvode. Bila sam jedna od tri žene u Srbiji koje su dobile priznanje AGROBIZ WUMAN 2009.god. To priznanje im je dodeljeno od strane Žirija privrednih novinara.

Mi smo bili sigurni da kupci kupuju proizvode zbog kvaliteta jer nismo imali dobar dizajn. Ta činjenica nas nije mnogo uznemiravala jer su proizvodi kupovani po navici i poverenju. Ali dolaskom konkurencije i stasavanjem novih generacija menjaju se i kriterijumi za odabir proizvoda iz iste grupe.

Estetski momenat u velikoj meri sugestivno utiče da neko pruži ruku u pravcu određenog proizvoda. Svesni da moramo nešto učiniti u pogledu zastarelog dizajna veoma smo se brinuli. Sa jedne strane je postojao strah da nas sada naši stari kupci neće prepoznati ali nismo ni imali garanciju da će novi dizajn biti uspešan. Na kraju nismo ni imali dovoljno novčanih sredtava da angazujemo kvalitetne dizajnere, sa dobrim referencama u čiji rad verujemo. Kredite smo uzimali isključivo za osavremenjavanje opreme za proizvodnju i sredstva za kvalitetan transport. Sve svoje finansijske obaveze uredno izvršavamo ali para za razvoj nije bilo a u tom pogledu je i sada veoma teško.

Preko sredstava javnog informisanja, a posle i preko interneta upoznali smo se sa delatnošću USAID-a. Činilo nam kao dobra prilika i aplicirali smo za pomoć u vidu Granta za dizajn. Usledile su posete njihovih predstavnika koji su se upoznavali sa našim radom. Veoma brzo su prepoznali sve naše kvalitete, al i neke mane, bolje reći nešto na čemu bi se moglo poraditi u cilju bolje uspešnosti poslovanja. Uključili su nas u nekoliko svojih izvanrenih edukativnih treninga, seminara koje smo sa uspehom savladali i koji su zaista veoma primenljivi. Tu smo takođe imali priliku da upoznamo mnoge slične kompanije i pojedince koji su u agrobiznisu i da sa njima razmenjujemo iskustva a sa nekima i ostvarimo poslovnu saradnju.  

Uspešna saradnja sa USAID-om

Naša aplikacija u vezi redizajna proizvoda je prihvaćena i dobili smo konkretnu novčanu pomoć u te svrhe. USAID je organizovao zajednički sastanak svih korisnika sredstava i najpoznatijih dizajnerskih kompanija u Srbiji koje su nam se predstavile. Nekoliko meseci kasnije naši proizvodi su dobili novi, mnogo privlačniji izgled. Takođe u veoma inspirativnoj saradnj sa dizajnerima iz COBA DIZAJN Kao rezultat sienergije nastaje novi brend SOSSINI. To su ustvari naša četiri poznata umaka Ajvi, Ljutko, Tartar i Urnebes. Naziv SOSSINI  je internacionalizovao naše proizvode a sam dizajn dospeo u vrh interesovanja poslovnih ljudi  kojma je predstavljen i koji su ga uopšte videli.

 Veliki svetski sajmovi su za nas uvek bili mesta na koja smo voleli da idemo kao posetioci. Da budemo izlagači, to baš nismo ni predpostavljali. Ipak, to se desilo. Prvi put izlažemo u inostranstvu! Čuveni sajmove ANUGA u Kelnu, Fancy food u New Yorku i Sial u Parizu.

U grupi koju su, sada već naši prijatelji iz USAID-a organizovali bilo je 12 izlagača iz Srbije. Mi smo se odlučili da ne izlažemo sve proizvode. Poneli smo samo SOSSINI. Naša očekivanja su bila veoma skromna obzirom na najveće i najpoznatije svetske brendove,veliki broj izlagača i ogromnu raznovrsnost ponude. Poneli smo uzorke za degustaciju i u skladu sa detaljima čipke na dizajnu, poneli smo porodične detalje od čipke koji su stari preko sto godina. Sa njima i nekim drugim detaljima smo ukrasili naš mali ali veoma upečatljiv štand. Tada smo imali proizvode upakovane u čaše za jogurt sa predivnim dizajnom. Kasnije smo ih premestili u boce.

Doživeli smo prijatno iznenađenje kada su poslovni ljudi ostavljali zalepljene svoje poglede u našem pravcu, prilazili pitajući nas šta je to, divili se izgledu proizvoda a kada su ih degustirali, vadili su svoje vizitkarte i sa nama razmenjivali kontakte. Jedno vreme smo izvozili za Ameriku ali nedostatak kapaciteta nije nam omogućavao da se širimo.

Takodje smo izvozili za Sloveniju zahvaljujući učestvovanjima na sajmovima u Celju i Gornjoj Radgoni.

Tokom godina kao dobavljači velikih trgovinskih lanaca razvijali smo brend SOSSINI na domaćem tržištu.

Uporedo smo pokrenuli Horeca pakovanja snabdevajući mnoge restorane brze hrane i za neke od najvećih smo radili robne marke. Prateći trendove u ishrani stvaramo nove proizvode kojima supstituišemo uvoz istih jer smo jeftiniji i začini u našim proizvodima su prirodni.

Saradnja sa velikim trgovinskim lancima je kod nas prilično problematičana. Mi smo godinama uspevali da opstanemo na njihovim policama samo zbog autentičnosti naših proizvoda ali problemi u saradnji su veliki zbog obavezujućih ugovora kojim prekomerno naručuju robu pa nastaju povrati, nepoštovanja rokova plaćanja, izmišljenih odbitnih stavki i uopšte odnosa prema malim kompanijama kao dobavljačima. Nastaju razni problemi koje ne možemo da trpimo i odlučujemo da se što više okrenemo Horeca segmentu gde imamo odlične prilike za snabdevanje domaćeg tržišta i za izvoz. 

Pored poslovnih uspeha, najveći moj uspeh su moja tri sina koji su uspešni svako u svom poslu i formirani u dobre i čestite ljide.

Moj savet za mlade žene koje uplovljavaju u preduzetničke vode je:

  • trudite se da vam posao bude pored obaveza i zadovoljstvo
  • dobro odredite šta Vam je cilj u poslovanju.
  • dobro istražite tržište i ne podležite onome što se vama svidja, već šta se traži na tržištu
  • poštujte svoje zaposlene, svoje dobavljače i kupce
  • složite ove tri reči po redosledu koji Vama odgovara: majka, supriga, preduzetnik i tako organizujte svoj život.
  • vodite računa da ne ugađate previše deci po sistemu “ima se-može se”
  • sačuvajte osmeh jer on je najveće blago i ako ga imate dokaz je da imate SVE.

Recommended Posts

No comment yet, add your voice below!


Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *